Odjel za sudsku dokumentaciju i edukaciju | Odjel za sudsku dokumentaciju i edukaciju

BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

KANTON SARAJEVO

KANTONALNI SUD U SARAJEVU

Broj 65 0 P 832945 21 Gž

Sarajevo, 04.12.2024. godine

Kantonalni sud u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudije Dubravke Krajišnik kao predsjednika vijeća, te sudija Emine Husaković i Nedžada Šljuke kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, 1. N.B. iz G., ul. ..., 2. M.A. iz T., ul. ..., 3. R.Đ. iz G., ul. ..., 4. B.H. iz G., ul. ..., 5. M.D. iz G., ul. ..., 6.M.O. iz G.1, ul. ..., 7. M.H. iz G., ul. ..., 8. A.Ć. iz G., ul. ..., 9. E.H. iz G., ul. ..., 10. N.H. iz G., ul. ..., 11. M.G.iz G., ul. ..., 12. V.B. iz Ž., ul. ..., koje zastupa punomoćnik Droce Senad, advokat iz Mostara, ul. Vrapčići 269, protiv tužene Federacija Bosne i Hercegovine, koju zastupa zastupnik po zakonu Federalno pravobranilaštvo, ul. Alipašina br. 6, radi utvrđenja diskriminacije i isplate, vrijednost spora 10.100,00 KM, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 832945 20 P od 07.04.2021. godine, na sjednici koja je održana dana 04.12.2024. godine, donio je

P R E S U D U

Žalba se odbija kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđuje.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom, stavom prvim izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev da sud utvrdi da su tužioci neposredno diskriminisani od strane tužene na način što je donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom (Službene novine F BiH broj 14/09), koji Zakon je stupio na snagu 12.03.2009 godine, tužena povrijedila prava tužilaca na jednako postupanje čime su tužitelji izvedeni iz stečenih prava na isplatu invalidnine, te da se naloži tuženoj da tužiocu N.B. na ime neisplaćenih invalidnina isplati iznos od 42,60 KM mjesečno, počev od 31.05.2009 godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos naknade koji dospijeva svakog 01.-og u mjesecu za prethodni mjesec, da tužiocu M.A. na ime neisplaćenih invalidnina isplati iznos od 42,60 KM mjesečno, počev od 12.03.2009 godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos naknade koji dospijeva svakog 01.-og u mjesecu za prethodni mjesec, da tužiocu R.Đ. na ime neisplaćenih invalidnina isplati iznos od 59,64 KM mjesečno, počev od 31.03.2009 godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos naknade koji dospijeva svakog 01.-og u mjesecu za prethodni mjesec, da tužiocu B.H. na ime neisplaćenih invalidnina isplati iznos od 83,07 KM mjesečno, počev od 12.03.2009 godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos naknade koji dospijeva svakog 01.-og u mjesecu za prethodni mjesec, da tužiocu M.D. na ime neisplaćenih invalidnina isplati iznos od 59,64 KM mjesečno, počev od 12.03.2009 godine pa do 26.03.2009 godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos naknade koji dospijeva svakog 01.-og u mjesecu za prethodni mjesec, da tužiocu M.O. na ime neisplaćenih invalidnina isplati iznos od 42,60 KM mjesečno, počev od 31.05.2009 godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos naknade koji dospijeva svakog 01.-og u mjesecu za prethodni mjesec, da tužiocu M.H. na ime neisplaćenih invalidnina isplati iznos od 59,64 KM mjesečno, počev od 12.03.2009 godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos naknade koji dospijeva svakog 01.-og u mjesecu za prethodni mjesec, da tužiocu A.Ć. na ime neisplaćenih invalidnina isplati iznos od 83,07 KM mjesečno, počev od 12.03.2009 godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos naknade koji dospijeva svakog 01.-og u mjesecu za prethodni mjesec, da tužiocu E.H. na ime neisplaćenih invalidnina isplati iznos od 59,64 KM mjesečno, počev od 12.03.2009 godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos naknade koji dospijeva svakog 01.-og u mjesecu za prethodni mjesec, da tužiocu N.H. na ime neisplaćenih invalidnina isplati iznos od 59,64 KM mjesečno, počev od 12.03.2009 godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos naknade koji dospijeva svakog 01.-og u mjesecu za prethodni mjesec, da tužiocu M.G. na ime neisplaćenih invalidnina isplati iznos od 42,60 KM mjesečno, počev od 31.03.2009 godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos naknade koji dospijeva svakog 01.-og u mjesecu za prethodni mjesec, da tužiocu V.B. na ime neisplaćenih invalidnina isplati iznos od 59,64 KM mjesečno, počev od 31.05.2009 godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos naknade koji dospijeva svakog 01.-og u mjesecu za prethodni mjesec, kao i da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja ove presude pa do isplate, a sve u roku od 30 dana.

Stavom drugim izreke prvostepene presude odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv navedene presude tužitelji su po punomoćniku blagovremeno podnijeli žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da ovaj sud žalbu uvaži prvostepenu presudu preinači tako da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova prvostepenog i drugostepenog postupka.

Tužena nijje podnijela odgovor na žalbu .

Nakon što je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim članom 221. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), ovaj sud je donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga:

Žalba je neosnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje diskriminacije, te isplata neisplaćenih naknada invalidnina

Iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda proizilazi:

- da su tužiteljima, lica s oštećenjem organizma, po osnovu stečenog invaliditeta pojedinačnim rješenjima nadležnog organa bila priznata pravo na ličnu invalidninu u određenim novčanim iznosima, u zavisnosti od stepena oštećenja organizma, te da su im mjesečni iznosi invalidnina uredno isplaćivani;

- da su navedena rješenja donesena na osnovu člana 18b. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (Službene novine Federacije BiH 36/99 i 54/04. u daljem tekstu osnovni Zakon), te da su osnovnim Zakonom tužitelji, kao tzv. „mirnodopski“ invalidi, bili izjednačeni sa civilnim žrtvama rata, tako da su obje grupe invalida bile razvrstane u grupe invaliditeta u zavisnosti od procenta oštećenja organizma u rasponu od 60 %, 70 %, 80 %, 90 % i 100 %;

- da je članom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (u daljem tekstu Izmjene i dopune Zakona, Službene novine Federacije BiH 14/09.), koji je stupio na snagu 12.03.2009. godine, izmijenjen član 18b. Osnovnog Zakona, tako da isti glasi: „Radi ostvarivanja prava utvrđenih ovim Zakonom lica sa invaliditetom razvrstavaju se prema utvrđenom procentu oštećenja organizma u dvije grupe i to: I grupa - lica sa invaliditetom sa 100% oštećenja organizma, II grupa - lica sa invaliditetom sa 90% oštećenja organizma;

- da su Izmjenama i dopunama Zakona uvedene, dakle, samo dvije grupe invalida, ali samo u odnosu na mirnodopske invalide, dok je status civilnih žrtava rata ostao neizmijenjen;

- da su nakon donošenja Izmjena i dopuna Zakona stavljena van snage rješenja kojima je tužiteljima bilo priznato pravo na ličnu invalidninu i obustavljena isplata iste;

- da u navedenom razlikovanju, zbog ograničenja prava u zavisnosti od okolnosti pod kojima su određena lica postala lica sa invaliditetom, tužitelji nalaze diskriminaciju zabranjenu odredbama Zakona o zabrani diskriminacije BiH, Ustava BiH te Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Navodima žalbe nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude.

Članom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom iz 2009. godine, (sporni zakon) („Službene novine Federacije BiH“ broj 14/09 od 11. marta 2009. godine) na kojoj zakonskoj odredbi tužitelji zasnivaju diskriminaciju, propisano je:

„Član 18.b Zakona mijenja se i glasi: "Radi ostvarivanja prava utvrđenih ovim Zakonom lica sa invaliditetom razvrstavaju se prema utvrđenom procentu oštećenja organizma u dvije grupe i to: I. grupa - lica sa invaliditetom sa 100% oštećenja organizma, II. grupa - lica sa invaliditetom sa 90% oštećenja organizma".

Pitanje pravilne primjene materijalnog prava u identičnim sporovima riješio je Ustavni sud BiH u odluci pod brojem U-11/22 od 14.07.2022.

Ustavni sud BiH je donio odluku kojom se utvrđuje da je član 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 14/09) koji glasi: „Član 18.b Zakona mijenja se i glasi: 'Radi ostvarivanja prava utvrđenih ovim Zakonom lica sa invaliditetom razvrstavaju se prema utvrđenom procentu oštećenja organizma u dvije grupe i to: I. grupa - lica sa invaliditetom sa 100% oštećenja organizma, II. grupa - lica sa invaliditetom sa 90% oštećenja organizma' “ u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Prema odredbama člana 14. Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovjest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.

Prema tome, odredba člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom nije diskriminirajuća i da ista ne daje osnovu za utvrđenje postojanja diskriminacije i potraživanja koja su predmet zahtjeva tužitelja.

Obzirom da se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na utvrđivanje diskriminacije temeljem člana 3. Izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom („Službene novine Federacije BiH“, broj 14/09) u vezi sa odredbama člana 18b. istog zakona, a u postupku ocjene ustavnosti navedenih izmjena zakona utvrđeno da su iste odredbe u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, to je ovaj sud navode žalbe cijenio neosnovanim .

Nadalje, i Vrhovni sud Federacije BiH u svojim odlukama broj 65 0 P 804519 23 Rev od 11.04.2023. godine, broj 65 0 P 824337 23 Rev od 17.11.2023. godine, broj 65 0 P 796723 23 Rev od 20.02.2024. godine i broj 65 0 P 699974 24 Rev od 28.05.2024. godine, je prihvatio ovu odluku kao konačnu i obavezujuću.

Ostale žalbene navode ovaj sud je cijenio, ali ih nije posebno obrazlagao, jer isti nisu od odlučnog značaja za rješenje konkretne pravne stvari (član 231. ZPP-a).

Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je na osnovu člana 226. ZPP-a žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

Primjenom odredbe člana 397. ZPP-a, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova na ime sastava žalbe, jer isti nije uspio u žalbenom postupku.

Predsjednik vijeća

Sudija

Dubravka Krajišnik