BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
TUZLANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U TUZLI
Broj: 32 0 Ps 378648 20 Ps
Tuzla, 16.05.2023. godine
Općinski sud u Tuzli, sudija Faruk Arnaut u pravnoj stvari tužilaca „RADNIK GRADNJA“ d.o.o. Lukavac, ul. Armije BiH D5, Lukavac i GROF ING d.o.o. Sarajevo, ul. Azize Šačirbegović 110, Sarajevo, zastupano po punomoćniku Tijani Baluković advokatu iz Tuzle protiv tuženog „Sisecam Soda Lukavac“, d.o.o. Lukavac, ul. Lukavačkih brigada, Lukavac, zastupanog po punomoćniku Edinu Mukanoviću advokatu iz Tuzle, radi predaje građevinske opreme isplate zadržavanja iste vsp. 99.835,00 KM, dana 17.04.2023. godine u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka zaključio je ročište za glavnu raspravu, a dana 16.05.2023. godine donio je slijedeću
P R E S U D U
I
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi;
„OBAVEZUJE SE tužena da tužiteljima vrati građevinsku opremu i to: cijevnu skelu dužine 185 metara, spojnica 180 komada, utikača 85 komada i metalnih podupirača 260 komada ili da plati protuvrijednost iste u iznosu od 23.757,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude pa do isplate, kao i da tužiteljima za period koji se oprema nalazila kod tuženog od 06.03.2017. godine pa do 12.04.2023. godine isplati iznos od ukupno 85.912,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, kao i da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude“.
II
OBAVEZUJE SE tužitelji da tuženom na ime troškova postupka isplate iznos od 6.757,92 KM, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude.
III
Sa ostatkom zahtjeva na ime troškova postupka preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženog se odbija kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
Dana 21.11.2019. godine, tužilac je Općinskom sudu u Lukavcu podnio tužbu protiv tuženog, a sud je rješenjem broj 126 0 P 207149 19 P od 22.11.2019. godine vratio tužitelju tužbu na ispravku i dopunu.
Dana 03.12.2019. godine tužitelj je dostavio tužbu iz koje proizilazi da je drugotuženi Grofing d.o.o Sarajevo u 2015 godini potpisao ugovor o iznajmljivanju opreme sa Santać d.o.o. Tuzla, uz napomenu da je iznajmljena oprema firmi Santać vlasništvo prvotužitelja Radnik gradnje d.o.o., koja je istu iznajmila drugotužitelju Grofing d.o.o., a zbog blokade računa prvotužitelja. Tužitelj navodi da je iznajmljena oprema od društva Santač d.o.o Tuzla za koju nije plaćena zakupnina u iznosu od 21.227,00 KM, te koja je bila korištena kod tuženog i koju je tuženi oduzeo od društva Santać i nastavio kosristiti za svoje potrebe tako što je istu ustupio firmi Kristal d.o.o. Živinice. Tužitelj navodi da obzirom da je tuženi koristio opremu da je istu dužan vratiti ili platiti njenu protivvrijednost, kao i zakup od 28.07.2016. godine pa sve do dana plaćanja vrijednoti ukradene opreme kao i zakup za navedeni period. Tužitelj navodi da se tužba odnosi na neovlašteno uzimanje opreme, davanje u najam firmi Kristal d.o.o. Živinice, neplaćanja zakupa, krađe opreme, zatim plaćanja zakupa opreme do momenta vraćanja iste ili plaćanja vrijednosti ukradene opreme.
Dana 02.01.2020. godine, tuženi je dao odgovor na tužbu u kojem u cjelosti osporava osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, opreza radi ističe prigovor zastare potraživanja, kao i prigovor pasivne legitimacije. Tuženi navodi da je drugotužitelj sa društvom Santać Iniženjering, kasnije naziva Santać Nalbant d.o.o. Tuzla potpisao revers za izdanu opremu u zakup prema specifikaciji opreme od 10.10.2015. godine, iz čega proizilazi da je međusobni odnos iznajmljivanja opreme postojao samo između drugotužitelj i firme Santać Inženjering d.o.o. Tuzla. Dalje navodi da je drugotužitelj dana 28.12.2016. godine dostavio dopis tuženom kojim traži plaćanja najma i povrat opreme, da su međusobni ugovorni odnosi drugotužitelja i Santać inženejring d.o.o. Tuzla nepoznati tuženom, zbog čega ne može prihvatiti plaćanje po navedenom poslovnom odnosu,uključujući i plaćanje po nezakonitio dostavljenim cesijama u kojima se kao cedent navodi tuženi. Tuženi navodi da nije u ugovornom odnosu sa tužiteljima o korištenju i ustupanju opreme, te da tuženi svoje obaveze iz ugovora broj 141/16 od 08.04.2016. godine prema društvu Santać inženjering d.o.o. Tuzla uredno je izvršio, da nije obveznik vratiti opremu koju nije dužio, preuzeo, niti koristio, te da su protekli svi rokovi za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, zbog čega predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahjtev tužitelja kao neosnovan.
Na pripremnom ročištu odražanog dana 06.06.2022. godine, radi pojašnjenja sudu osnova zahtjeva za povrat stvari i potraživanja tužitelja prema tuženom, sud je rješenjem naložio tužitelju da uredi tužbu.
Podneskom koji je predat sudu dana 21.06.2022. godine, tužitelj je putem punomoćnika uredio tužbu, te u činjeničnom supstratu tužbe navodi da je drugotužitelja sa firmom Santać inženjering d.o.o. Tuzla zaključio ugovor o zakupu kojim je kao jedan od vlasnika građevinske opreme, navedenoj firmi izdao opremu, a koja je bila potrebna za izvođenej radova u fabričkom kompleksu tuženog. Tužitelj navodi da je cijena zakupnine iznosila 1.185,00 KM mjesečno, a koja je u prvih nekoliko mjeseci bila plaćana, nakon čega je zakupac prestao sa isplatama, a da su tužitelji u međuvremenu došli do saznanja da je firma Santać prestala da vrši radove za potrebe tuženog, da je oprema ostala u krugu fabrike tuženog, kao i to da je druga firma iz Živinica peuzela radove za potrebe tuženog koristeći pri tome opremu tužitelja. Drugotužitelj navodi da je nakon završetka radova došao u fabrički kompleks tuženog dana 06.03.2017. godine kako bi preuzeo svoju opremu, kojom prilikom je utvrđeno da je na stanju samo manji dio opreme, te mu je rečeno da dođe drugi dan, a do kada će tuženi kompletirati svu opremu. Tužitelji navode da je oprema nestala ili sklonjenja isključivom krivicom ili radnjom tuženog. Zbog navedenog su tužitelji podnijeli tužbu radi vraćanja u posjed izdate opreme ili isplate njene protivvrijednosti, te isplate cijene mjesečne zakupnine koju su tužitelji imali prije nego što je oprema došla u posjed tuženog.
Tokom postupka i završnog izlaganja, tužitelji su u cjelosti ostali kod navoda iz tužbe, smatraju da su dokazali osnov zahtjeva budući da je građevinska oprema iznajmljena isključivo za potrebe i radove tuženog, da nije vraćena tužiteljima, a obzirom da se ista nalazi farbičkom krugu tuženog ili na nekom drugom mjestu po njegovom nalogu, to je tuženi obavezan da izvrši povrat stvari ili plati njenu protivvrijednost i isplati zakupninu, kako je to određeno tužbenim zahtjevom. Tužitelji smatraju da su dokazali visinu tužbenog zahtjeva i to što se tiče vrijednsoti iznajmljene opreme vještačenjem po vještaku građevisnke struke, a što se tiče zakupa predmetne opreme prostom matematičkom računicom tj., množenjem iznosa mjesečne zakupnine firmi Santać sa brojem mjeseci kada se oprema tužitelja nalazila kod tuženog.
U završnom izlaganju tuženi navodi da ni nakon uređenja tužbe tužitelj nije dao jasne odgovore, na čemu temelji obavezu vraćanja opreme od strane tuženog kao i potraživanja zakupnine od tuženog. Navodi da shodno izvedenim dokazima postoji samo potpisani ugovor o zakupu opreme između tužitelja, a da napisani revers od 10.12.2015. godine je ovjeren pečatom drugotužitelja, ali da nije potpisan i ovjeren od strane Santać d.o.o. Tuzla. Stoga tuženi na osnovu iskaza zastupnika tužitelja zaključuje da od strane tuženog u ovom predmetu spora nije bio potpisan ugovor o zakupu građevinske opreme, niti revers, a niti ugovor o cesiji, a sve navedeno potvrđuje kako tuženi nije bio u materijalno pravnom odnosu sa tužiteljima u spornom periodu 2015-2016 godina. Zbog navedeno ističu prigovor nedostataka aktivne legitimacije tužitelja i pasivne legitimacije tuženog, a osim navedenog da je tužba podnesena u zastarnom roku, po proteku tri godine od nastanka potraživanja, pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, te obaveže tuženog da mu naknadi troškove postupka.
Odlučujući o tužbenom zahtjevu sud je proveo pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu na kojim su provedeni sljedeći dokazi: Revers izdane opreme za radove u SSL od 10.12.2015. godine, na okolnost da je firma Santač inženjering d.o.o. preuzela opremu od tužitelja Grofing d.o.o., Zapisnik od 06.03.2017. godine na okolnost da je sačinjena Komisija od strane SSL Lukavac koja je konstatovala da je u krugu tuženog nađen samo manji dio opreme, Dopis Grofing d.o.o. upućen SSL od 08.11.2016. godine na okolnost da je tužilac zahtijevao povrat predmetne opreme, Dopis Grofing d.o.o. Sarajevo od 06.03.2017. godine – odgovor na dopis, Odgovor na zahtjev SSL od 03.02.2017. godine, Ugovor o zakupu građevinske opreme od 15.08.2015. godine između tužilaca, na okolnost koja oprema je iznajmljena, Ugovor za izvođenje građevinskih radova na izgradnji armirano-betonskih oslonaca kamionske vage, čeličnog silosa i nastrešnice u krugu Fabrike SSL u Lukavcu zaključen dana 08.04.2016. godine između SSL Lukavac i Santać Inženjering d.o.o. Lukavac, na okolnost da je u 2016. godini i dovezena građevinska oprema – skela tužioca u krug fabrike sode Lukavac, Odgovor tuženog broj 541/17 od 03.02.2017. godine dostavljen na zahtjev tužioca Grofing po dopisu do 28.12.2016. godine, Tužba drugotužioca u predmetu broj 32 0 Ps 302415 17 Ps, Rješenje ovog suda broj 32 0 Ps 302415 17 Ps od 20.10.2017. godine kojim se utvrđuje da je tužba tužitelja Grofing d.o.o. Sarajevo povučena u odnosu na SSL Lukavac, tuženog u ovoj pravnoj stvari, a tokom postupka saslušan je zastupnik-direktor tužitelja M.P., svjedoci E.H., M.F. i S.P., a proveden je i dokaz vještačenja po vještaku građevinske struke dr. sci. Nedimu Suljiću dipl. ing. građ.
Odluku kao u izreci presude sud je primjenom odredbe člana 8. stav 1. Zakona o parničnom postupku u FBiH, donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno iz sljedećih razloga:
Uvidom u Ugovor o zakupu građevinske opreme od 15.08.2015. godine, proizilazi da je prvotužitelj kao isporučilac iznajmio opremu drugotužitelju kao naručiocu. Shodno zaključenom ugovoru predmet iznajmljivanja građevinske opreme definisan je prema specifikaciji u članu 3. Ugovora (drvena oplata i metalna skela), a koji ugovor je potpisan i ovjeren pečatima tužitelja.
Uvidom u revers iznajmljene opreme za radove u SSL Lukavac od 10.10.2015. godine proizilazi da je drugotužitelj izdao na revers firmi Santać inžinjering d.o.o. i to: cijevne skele opisane pod rednim brojevima od 1. do 6., zatim spojnice cijevne skele 180 kom, utikači unutarnja spojnica 85 kom, te dana 08.12.2015. godine metalni podupirači 260 kom. Pomenuti revers iznajmljene opreme potpisan je i ovjeren od strane drugotužitelja, odnosno isti je nepotpisan i neovjeren od strane firme Santać inžinjering.
Uvidom u ugovor za izvođenje građevinskih radova na izgradnji armirano-betonskih oslonaca kamionske vage, čeličnog silosa i nadstrešnice u krugu fabrike SSL Lukavac, proizilazi da je između tuženog kao investitora i Santać inženjering kao isporučioca dana 08.04.2016. godine zaključen ugovor po kojem se izvođač/isporučilac obavezao izvesti ugovorene radove a čiji obim i cijena radova su opisani u stavu 2. zaključenog ugovora, dok je stavom 3. regulisan način plaćanja za izvedene radove. Ugovor je ovjeren i potpisan između ugovornih strana.
Na osnovu uvida u provedeni dokaz naslovljen kao povrat preuzete opreme za izvođenje radova u SSL Lukavac, izdatog od strane drugotužitelja dana 08.11.2016. godine, proizilazi da se drugotužitelj navedenog dana obratio tuženom, dopisom u kojem navodi da je informisan o završetku radova u SSL gdje je korištena oprema drugotužitelja, zbog čega moli da tuženi naloži firmi koja je koristila opremu da istu utovari u vozilo i vrati na mjesto odakle je izuzeta.
Uvidom u dopis drugotužitelja od 06.03.2017. godine, proizilazi da se isti obratio generalnom direktoru tuženog, te navodi da je istog dana formirana zajednička komisija radi povrata opreme, kojim putem nije zatečeno preuzeta oprema od strane Santać Inžinjering d.o.o., a koji kako se u dopisu navodi dodjeljen na korištenje firmi Kristal po njegovom nalogu u periodu od 28.06.2016. g.- 05.11.2016. g. Zbog navedenog moli naslov da mu dostavi ugovor između tuženog i Santaća, kao i račune i cesije za navedeni period u vezi potraživanja drugotužitelja, te kopiju dokumentacije o izlazu opreme iz kruga preduzeća tuženog za firmu Santać inžinjering, a sve da bi se razotkrilo gdje je oprema nestala.
Iz dokaznog prijedloga naslovljenog kao zapisnik sačinjen dana 06.03.2017. godine, konstatuje se da je komisija u sastavu jednog predstavnika tuženog i Santać d.o.o, te dva predstavnika drugoužitelja izvršila uvid u zatečeno stanje ustupljenih cijevnih skela i podupirača firmi Santać d.o.o. koja je korištena po osnovu ugovora između navedenog društva i tuženog. Tom prilikom je konstatovano da dolaskom na lice mjesta, iznajmljena oprema od strane firme drugotužitelja nije zatečena na pomenutoj lokaciji izuzev jedne manje količine skela i podupirača, te djelimično oštećenih podupirača. Dalje proizilazi da prisutni predstavnici komisije ispred SSL i Santać d.o.o. nisu znali gdje se sad iznajmljena oprema nalazi, ali su potvrdili da ista bila dovežena od strane društva Santać inžinjering d.o.o. Dalje je konstatovano da komisija predlaže da SSL utvrdi gdje je nestala oprema i o tome obavijesti nadležne institucije radi poduzimanja radnji prema počiniocima nestale cca. 2/3 dostavljene građevinske opreme.
Uvidom u dopis naslovljen kao dogovor za zahtjev tuženog od 03.02.2017. godine ,proizilazi da je tuženi u svom odgovoru drugotužitelju naveo da nema ugovorni odnos sa istim u pogledu plaćanja najma i povrata opreme, da su u potpunosti neosnovana potraživanja drugotužitelja po osnovu navodno zaključene cesije gdje se SSL pojavljuje u ulozi cedenta, da taj ugovor ne sadrži osnovne elemente koje bi po zakonu ugovor trebao imati, konkretno ne sadrži podatke o potraživanjima koja se ustupaju, niti bilo koje druge dokaze, zatim datum zaključenja ugovora, niti druge relevantne podatke ugovornim stranama. Dalje u dopisu navodi da je društvo SSL u cijelosti izmirilo obaveze iz ugovornog odnosa sa društvom Santać, zbog čega ne postoji mogućnost bilo kakve cesije potraživanja istoga prema SSL, kao i to da se predmetna oprema i dalje nalazi u krugu društva tuženog, te da će uz odobrenje izvođača radova tj. Santać d.o.o. dozvoliti da drugotužitelj uđe u krug fabrike tuženog i izuzme svu opremu koja je kao njegovo vlasništvo bila korištena za izvođenje građevinskih radova.
Cijeneći istaknut navode tužitelja i tuženog tokom postupka, među parničnim strankama sporan je osnov i visina potraživanja tužitelja prema tuženom. Sporna je aktivna legitimacija i pasivna legitimacija parničnih stranaka, obzirom na istaknute navode tuženog da nije materijalnom pravnom odnosu sa tužiteljem u pogledu zahtjeva vezanih za građevinsku opremu čije povrat traži tužbenim zahtjevom i po tom osnovu isplatu zakupnine. Sporna je činjenica da li se radi o zastarjelom tužbenom zahtjevu.
Iz iskaza zastupnika-direktora prvo i drugotužitelja M.P., proizilazi da je firma drugtužitelja zaključila ugovor o zakupu opreme sa firmom Santać inžinjering d.o.o. u 10-om mjesecu 2015. godine prema sačinjenoj specifikaciji, da je cijena zakupnine iznosila cca. 1.170,00 KM, te da je oprema bila iznajmljena radi izvođenja radova u SSL. Dalje navodi da je firma Santać par mjeseci plaćala uredno zakupnine, nakon čega su zbog finansijskih problema prestali sa plaćanjem, ali su napisali cesiju na nekih cca. 10.000,00 KM za najam opreme koju koriste, odnosno da je predmet cesije bilo ustupljeno potraživanje Santaća od SSL za drugotužitelja kao prijemnika. Zastupnik u svom iskazu navodi da je kasnije saznao da je firma Santać bila skinuta sa projekata izvođenja radova kod SSL, a da je istu opremu nastavilo da koristi društvo Kristal iz Živinica, nakon čega je po osnovu insistiranja njega kao zastupnika tužitelja sačinjena komisija od 5 ili 6 članova, te je prilikom izvida u krugu SSL-a utvrđeno da se na stanju nalazi 130 podupirača od ukupno 260 koliko je drugotužitelj predao. Navodi da ne zna gdje se sada nalaz građevinska oprema, da je u pogledu iznajmljene opreme sačinjen revers na osnovu kojeg su izdavane fakture, a da ugovor u pisanoj formi o zakupu nije bio zaključen, te da cesije kojima je ustupljeno potraživanje drugotužitelju, bile su potpisane od strane Santać i Grofing, a da nije ih potpisao SSL.
Iz iskaza svjedoka E.H., proizilazi da je isti u odnosnom periodu bio zaposlenik firme Santać kao prevodilac turskog jezika, da mu je poznato da je prvotužitelj sa društvom Santać imalo ugovor o iznajmljivanje skele sa pratećom opremom, podupiračima i drugom opremom koja je išla uz to, da mu nije bila poznata cijena zakupnine, zatim da je skela bila u krugu SSL-a gdje je bilo radilište na kojem je Santać izvodio radove, te mu nije poznato nakon odlaska firme Santać sa radilišta, da li je neko drugi koristio tu opremu.
Iz iskaza svjedoka M.F., proizilazi da je istom kao zaposleniku tuženog bio poznat ugovorni odnos između tuženog i firme Santać iz 2015 godine, te da mu nije poznato čiju opremu, odnosno skelu koristilo navedeno društvo na radilištu. Dalje navodi da je firma Kristal d.o.o. nastavila izvođenje nezavršenih radova firme Santać d.o.o., kao i da je obaveza navedene firme bila da nabavi svu opremu za izvođenje radova. Svjedok je naveo da mu nije poznato gdje se sada oprema nalazi, ali da misli da ista nije u krugu SSL-a.
Iz iskaza svjedoka S.P. proizilazi da mu je kao uposleniku tuženog, u vrijeme izvršenja poslova kao izvršnog direktora nabave poznato da je tuženi sa društvom Santać d.o.o. imalo zaključen ugovor o izvođenju radova u toku 2015. godine, da je ugovor u cjelosti realizovan, da su u toku izvršenja radova nastali problemi na realizaciji radova od strane Santać d.o.o., tako da je radove na kraju završilo društvo Kristal d.o.o. Svjedok navodi kako mu nije poznato čiju opremu su za izvođenje radova koristila navedena privredna društva, te da prema njegovim informacijama predmetna građevinska oprema nije u krugu SSL-a, te mu nije poznato gdje sada ista nalazi.
Radi razmatranja osnovanosti istaknutih prigovora od stane tuženog, sud prvenstveno utvrđivao postojanje materijalno pravnog osnova tužitelja za postavljanje zahtjeva za povrat stvari i isplate potraživanih iznosa zakupnina, te da li je tuženi bio u materijalno pravnom odnosu sa tužiteljima u pogledu istaknutih tužbenih zahtjeva.
Na osnovu ocjene dokaza Ugovora o zakupu građevinske opreme od 15.08.2015. godine, proizilazi da je prvotužitelj izdao u zakup građevinsku opremu drugotužitelja, a iz ocjene dokaza naslovljenog kao revers iznajmljene opreme za radove u SSL Lukavac od 10.10.2015. godine, proizilazi da je drugotužitelj izdao građevinsku opremu za potrebe izvođenja radova kod tuženog za društvo izvođača Santać d.o.o. Tuzla.
Da je društvo Santać d.o.o po osnovu Ugovora o izvođenju građevinskih radova koristilo građevinsku opremu koju je izdao u zakup drugotužitelj, proizilazio iz sadržine dopisa tuženog naslovljenog kao odgovor na zahtjev od 03.02.2017. godine kojim poziva drugotužitelja da preuzme građevinsku opremu koja je u vlasništvu istoga i nalazi se u krugu SSL-a, zatim iskaza zastupnika drugotužitelja M.P. i svjedoka E.H. kao uposlenika firme Santać d.o.o. Tuzla, sa ročišta za glavnu raspravu od 12.04.2023. godine, iz čijih iskaza proizilazi da je drugotužitelj u svojstvu zakupodavca bio u ugovornom odnosu sa društvom Santać d.o.o. kao zakupoprimcem, a čiji je predmet bila građevinska oprema (skela sa pratećom opremom) koja je korištena radi izvođenja radova kod tuženog.
Pravo na povrat stavi, naknade štete i isplate cijene zakupnine drugotužitelj crpi iz osnova zakupnog odnosa, po kojem je u smislu odredbe člana 567. Zakona o obligacionim odnosima drugotužitelj bio u obavezi da preda predmet zakupa zakupoprimcu, što je u konkretnom slučaju bilo društvo Santać d.o.o. Tuzla, a koje je bilo u obavezi da drugotužitelju plaća određenu zakupninu.
Odredbom člana 581. stav 3 . istog zakona propisano je da zakupodavac odgovara za štetu koja nastane upotrebom zakupljene stvari protivno ugovoru ili njenoj namjeni, bez obzira na to da li je stvar upotrebljavao on, neko lice koje radi po njegovom nalogu, podzakupac ili koje drugo lice kome je on omogućio da upotrebljava stvar. Nadalje, odredbom člana 585. stav 1. istog zakona propisano je obaveza zakupca da čuva stvar predmeta zakupa i po prestanku zakupa da je vrati neoštećenu.
Dosljednom primjenom navedenih odredbi zakona, a na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja od strane suda, sud zaključuje da je djelimično osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije istaknutog od strane tuženog. Naime, kako to proizilazi iz provedenih dokaza, pravni posao ugovora o zakupu bio je zaključen od strane drugotužitelja kao zakupodavca opreme, te je isti shodno gore navedenim odredbama zakona aktivno legitimisano lice da traži povrat stvari po isteku ugovora o zakupu i isplatu zakupnine od zakupca.
S tim u vezi, obzirom da prvotužitelj nije bio u materijalno pravnom odnosu ugovora o zakupu građevinske opreme, to isti nije aktivno legitimisan za podnošenje predmetnih tužbenih zahtjeva, zbog čega sa pravom tuženi ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kojeg je sud cijenio djelimično osnovanim u odnosu na prvotužitelja.
Prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženog, sud je u cijelosti cijenio kao osnovan.
Imajući u vidu da sud zaključuje, da je drugotužitelj bio u materijalno pravnom odnosu sa društvom Santać d.o.o. Tuzla, to sva prava iz osnova tužbenih zahtjeva tužitelja su shodno citiranim odredbama Zakona o obligacionim odnosima, trebala su biti usmjerena prema zakupcu, odnosno društvu Santać d.o.o. Tuzla.
Stoga, drugotužitelj koji nije bio u materijalno pravno odnosu sa tuženim u vezi izdavanja u zakup građevinske opreme kao predmeta tužbenog zahtjeva, isti nije mogao svoj zahtjev na ime povrata stvari ili plaćanja protivvrijednosti stvari, te isplate zakupnine za predmetnu opremu opredjeliti u odnosu na tuženog, zbog čega je sud cijenio osnovan prigovor nedostatak pasivne legitimacije na strani tuženog.
Tokom postupka, na okolnost vrijednosti opreme koja je bila predmet reversa o preuzimanju građevinske opreme od 10.12.2015. godine, proveden je dokaz vještačenja po vještaku građevinske struke dr. sc. Nedimu Suljiću dipl. ing. građ. Iz nalaza i mišljenja vještaka, proizilazi da je isti ocjenu vrijednosti građevinske opreme iz izdatog reversa o preuzimanju građevinske opreme, utvrdio ukupnoj vrijednosti od 23.757,50 KM, a čiju vrijednsot je utvrdio na osnovu trenutne vrijednosti polovne građevinske metalne skele sa njenim sastavnim dijelovima, a na osnovu cijena firmi koje prodaju i iznajmljuju novu i polovnu građevinsku metalnu skelu, sve prema specifikaciji navedenoj u reversu. Vještak je u prilogu svojih navoda dostavio izvode o cijenama vrijednosti polovne skele sa opremom pribavljenim od strane ZH-Zola Živinice i firme Euro skela Tešanj. Sud je nalaz mišljenje vještaka cijenio kao stručan i objektivan, dat u okvirima zadatka vještačenja, ali obzirom da tužitelji nisu dokazali osnovanost zahtjeva u odnosu na tuženog, to nalaz i mišljenje vještaka nije bio od uticaja za donošenje odluke suda u ovoj pravnoj stvari.
Tužitelj tužbom potražuje i isplatu cijene zakupnine za period od 06.03.2017. godine, kako ga tužitelj naziva za period za koji se oprema nalazila kod tuženog, pa do 12.04.2023. godine u ukupnom iznosu od 85.912,50 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate.
U završnom izlaganju na ročištu za glavnu raspravu, punomoćnik tužitelja navodi da se iznos zakupnine odnosi na mjesečnu cijenu zakupa od 1.180,00 KM, koliko je ista iznosila za Santać inžinjering d.o.o. Tuzla, a čiju ukupnu visinu je tužitelj opredjelio prostom matematičkom računicom, zbrajanja mjesečne zakupnine sa brojem mjeseci od kada se oprema nalazila kod tuženog.
Na osnovu ocjene provedenih dokaza, koje je sud cijenio u obrazloženju presude, proizilazi da tužitelji tokom postupka nisu dokazali osnovanost potraživanja zakupnine u odnosu na tuženog sa kojim nisu bili u materijalno pravnom odnosu ugovora o zakupu, niti su dokazali da se predmetna oprema u odnosnom periodu nalazila kod tuženog, da je tuženi rasplogao građevinskom opremom tužitelja, te da je ustupljenim potraživanjima postao obveznik prema tužiteljima. Osim navedenog, sud utvrđuje da tužitelji nisu dokazali ni visinu potraživanja, obzirom da tužitelji nisu provodili dokaze na okolnosti visine iznosa zakupnine, kao niti perioda za koji je isti bio zaključen sa društvom Santać inžinjering d.o.o. Tuzla. Jedini dokaz na navedenu okolnost tužitelj provodi saslušanjem zastupnika tužitelja M.P. iz čijeg iskaza proizlazi da je društvo Santać izdalo cesije drugotužitelju za potraživanja prema tuženo u iznosu od kako se navodi nekih cca 10.000,00 KM, da je cijena zakupnina iznosila cca. 1.170,00 KM, koje navode sud nije mogao cijeniti kao dokazane, obzirom da je izkaz dat od strane parnične stranke koja je direktno zainteresovana za ishod spora, čiji navod ne potvrđuje niti jedan drugi dokaz proveden tokom postupka, a sem navedenog istaknuti navodi zastupnika su aproksimativno izneseni.
Imajući u vidu navedeno, da prvotužitelj nije aktivno legitimasan za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, da tuženi nije pasivno legitimisan po osnovu opredjeljenih tužbenih zahtjeva od strane tužitelja, te da tužitelji nisu dokazali osnovanost i visinu potraživanja na ime povrata stvari i isplate zakupnina, a što su bili u obavezi u smislu odredbe člana 7. i 123. Zakona o parničnom postupku u FBiH, sud je odbio tužitelja sa zahtjevom na način određen u stavu I izreke presude.
Sud je imao u vidu da je tuženi istakao prigovor zastare potraživanja tužitelja, ali isti nije posebno obrazlagao obzirom da ocjena navedenog prigovora nije od uticaja za donošenje presude suda, jer je sud utvrdio neosnovanost zahtjeva tužitelja prema tuženom zbog nedostatka pasivno legitimisan i neosnovanosti tužbenih zahtjeva.
Odluku o troškovima postupka sud je donio u skladu sa odredbama člana 383, 386. i 396. Zakona o parničnom postupku, te tuženog obavezao da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.757,92 KM.
Troškovi tuženog se sastoje od troškova odgovora na tužbu od 02.01.2020. godine u iznosu od 947,00 KM (prosječna plaća za januar 2020 je iznosila 958,00 KM), sastava odgovora na uređenu tužbu od 06.07.2022. godine u iznosu od 1.115,00 KM (prosječna plaća za juli 2022 je iznosila 1.122,00 KM), pristup na odgođeno pripremno ročište od 23.11.2021. godine u iznosu od 255,50 KM (prosječna plaća za novembar 2022 je iznosila 1.022,00 KMx25%), pristup na pripremno ročište od 06.06.2022. godine u iznosu od 1.115,00 KM (prosječna plaća za juni 2022 je iznosila 1.115,00 KM), pristup na nastavak pripremnog ročišta od 08.09.2022. godine u iznosu 570,00 KM (prosječna plaća za septembar 2022 je iznosila 1.140,00 KMx50%), pristup na nastavak pripremnog ročišta od 22.11.2022. godine u iznosu 580,50 KM (prosječna plaća za novembar 2022 je iznosila 1.161,00 KMx50%), pristup na glavnu raspravu od 12.04.2023. godine u iznosu od 1.193,00 KM (prosječna plaća prema pokazatelju za februar 2023 je iznosila 1.193,00 KM). Zbir navedenih troškova tužitelja iznosi 5.776,00 KM, a na koje iznose treba dodati 17% PDV-a u iznosu od 981,92 KM.Troškovi tužitelja dosuđeni sud u skladu sa čl. 12 i 13 važeće ADV Tarife (Sl. novine F BiH 22/04).
Sud je odbio tuženog na ime potraživanja troškova zastupanja na odgođenom pripremnom ročištu od 23.11.2021. godine preko dosuđenog iznosa (po adv. tarifi pripada 25% od punog iznosa), zatim troškova zastupanja na nastavku pripremnog ročišta od 08.09.2022. godine i nastavku pripremnog ročišta od 22.11.2022. godine preko dosuđenih iznosa (po adv. tarifi pripada 50% od punog iznosa), te troškova zastupanja na glavnoj raspravi od 12.04.2023. godine preko suđenog iznosa ( zahtjev opredjeljen u većem iznosu od prosječne plate prema posljednjem statističkom pokazatelju).
Stoga, sud je odluku o troškovima postupka na način određen u stavu II i III izreke presude.
Sudija
Faruk Arnaut
POUKA:
Protiv ove presude tužilac i tuženi mogu izjaviti žalbu u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi Kantonalnom sudu u Tuzli, putem ovog suda u četiri primjerka.