45 0 Rs 040024 23 Rsž
BOSNA
I HERCEGOVINA
FEDERACIJA
BOSNE I HERCEGOVINE
BOSANSKO-PODRINJSKI
KANTON GORAŽDE
KANTONALNI
SUD U GORAŽDU
Broj:
45 0 Rs 040024 23 Rsž
Goražde,
06.03.2023. godine
KANTONALNI SUD U GORAŽDU,
u vijeću sastavljenom od sudija Đajić Tanje, predsjednice vijeća, Bičo Edina i
Bjelović Milijane, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dž.S. iz G, ul.
..., zastupanog po punomoćniku Plećan Asifu, advokatu iz S, protiv tužene P.R.
d.d. G, ul. ..., G, zastupane po punomoćnici Makarević Murisi, advokatici iz S,
radi poništenja otkaza, vrijednost spora 89.582,17 KM, rješavajući o žalbi
tužene izjavljenoj na presudu Općinskog suda u Goraždu broj: 45 0 Rs 040024 20
Rs, od 27.12.2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 06.03.2023. godine,
donio je
P R E S U D U
Žalba tužene se uvažava,
presuda Općinskog suda u Goraždu broj: 45 0 Rs 040024 20 Rs, od 27.12.2022.
godine, se preinačava tako da se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja
koji glasi: „Poništava se kao protivzakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu
tužitelju sa ponudom izmijenjenog Ugovora o radu broj: ... od 02.12.2019.
godine, doneseno od strane tužene, te se nalaže tuženoj da uspostavi
radnopravni status tužitelja na poslovima rukovodilac sektora za
standardizaciju, osiguranje kvaliteta i zaštitu na radu, počev od 01.12.2019.
godine, pa nadalje, u roku od 15 dana. Poništava se kao protivzakonit Ugovor o
radu, broj: ... od 01.12.2019. godine, kojim je tužitelj raspoređen na radno
mjesto Tehnolog konstruktor. Obavezuje se tužena da tužitelju isplati na ime
naknade plaća sa naknadom za minuli rad: za mjesec decembar 2019. godine iznos
od 2.155,76 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.01.2020. godine, pa do isplate;
za mjesec januar 2020. godine iznos od 2.265,50 KM sa zakonskom kamatom počev
od 01.02.2020. godine, pa do isplate; za mjesec februar 2020. godine iznos od
1.969,69 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.03.2020. godine, pa do isplate; za
mjesec mart 2020. godine iznos od 2.166,67 KM sa zakonskom kamatom počev od
01.04.2020. godine, pa do isplate; za mjesec april 2020. godine iznos od
1.963,56 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.05.2020. godine, pa do isplate; za
mjesec maj 2020. godine iznos od 2.060,18 KM sa zakonskom kamatom počev od
01.06.2020. godine, pa do isplate; za mjesec juni 2020. godine iznos od
2.166,67 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.07.2020. godine, pa do isplate; za
mjesec juli 2020. godine iznos od 2.265,15 KM sa zakonskom kamatom počev od
01.08.2020. godine, pa do isplate; za mjesec avgust 2020. godine iznos od
2.068,18 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.09.2020. godine, pa do isplate; za
mjesec septembar 2020. godine iznos od 2.166,67 KM sa zakonskom kamatom počev
od 01.10.2020. godine, pa do isplate; za mjesec oktobar 2020. godine iznos od
2.166,67 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.11.2020. godine, pa do
isplate; za mjesec novembar 2020. godine
iznos od 2.055,87 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.12.2020. godine, pa do
isplate; za mjesec decembar 2020. godine iznos od 2.265,29 KM sa zakonskom
kamatom počev od 01.01.2021. godine, pa do isplate; za mjesec januar 2021.
godine iznos od 2.075,63 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.02.2021. godine,
pa do isplate; za mjesec februar 2021. godine iznos od 1.976,79 KM sa zakonskom
kamatom počev od 01.03.2021. godine, pa do isplate; za mjesec mart 2021. godine
iznos od 2.273,32 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.04.2021. godine, pa do
isplate; za mjesec april 2021. godine iznos od 2.174,47 KM sa zakonskom kamatom
počev od 01.05.2021. godine, pa do isplate; za mjesec maj 2021. godine iznos od
2.081,17 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.06.2021. godine, pa do isplate; za
mjesec juni 2021. godine iznos od 2.174,47 KM sa zakonskom kamatom počev od
01.07.2021. godine, pa do isplate; za mjesec juli 2021. godine iznos od
2.174,48 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.08.2021. godine, pa do isplate; za
mjesec avgust 2021. godine iznos od 2.174,47 KM sa zakonskom kamatom počev od
01.09.2021. godine, pa do isplate; za mjesec septembar 2021. godine iznos od
2.100,34 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.10.2021. godine, pa do isplate; za
mjesec oktobar 2021. godine iznos od 2.075,63 KM sa zakonskom kamatom počev od
01.11.2021. godine, pa do isplate; za mjesec novembar 2021. godine iznos od
2.174,48 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.12.2021. godine, pa do isplate; za
mjesec decembar 2021. godine iznos od 2.230,93 KM sa zakonskom kamatom počev od
01.01.2022. godine, pa do isplate; za mjesec januar 2022. godine iznos od
2.306,69 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.02.2022. godine, pa do isplate; za
mjesec februar 2022. godine iznos od 1.891,00 KM sa zakonskom kamatom počev od
01.03.2022. godine, pa do isplate; za mjesec mart 2022. godine iznos od
1.917,12 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.04.2022. godine, pa do isplate; za mjesec april 2022. godine iznos od
1.863,80 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.05.2022. godine, pa do isplate; za
mjesec maj 2022. godine iznos od 1.903,48 KM sa zakonskom kamatom počev od
01.06.2022. godine, pa do isplate i za mjesec juni 2022. godine iznos od
2.121,52 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.07.2022. godine, pa do isplate,
pod prijetnjom prinudnog izvršenja u roku od 15 dana. Obavezuje se tužena da za
tužitelja uplati obavezne doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za
period od 01.12.2019. godine do 30.06.2022. godine, u iznosu od 24.148,88 KM
pod prijetnjom prinudnog izvršenja u roku od 15 dana.
Obavezuje se tužitelj da
tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.293,90 KM, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Presudom
prvostepenog suda usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja, pa je poništena kao
protivzakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju sa ponudom izmijenjenog
Ugovora o radu broj: ... od 02.12.2019. godine, donesena od strane tužene, te
je naloženo tuženoj da uspostavi radno pravni status tužitelju na poslovima
rukovodioca sektora za standardizaciju, osiguranje kvaliteta i zaštitu na radu,
počev od 01.12.2019. godine, pa nadalje. Nadalje, poništen je kao protivzakonit
Ugovor o radu, broj:.... od 01.12.2019. godine, kojim je tužitelj raspoređen na
radno mjesto Tehnolog konstruktor, te je obavezana tužena da tužitelju isplati
na ime naknade plaća sa naknadom za minuli rad: za mjesec decembar 2019. godine
iznos od 2.155,76 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.01.2020. godine, pa do
isplate; za mjesec januar 2020. godine iznos od 2.265,50 KM sa zakonskom
kamatom počev od 01.02.2020. godine, pa do isplate; za mjesec februar 2020.
godine iznos od 1.969,69 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.03.2020. godine,
pa do isplate; za mjesec mart 2020. godine iznos od 2.166,67 KM sa zakonskom
kamatom počev od 01.04.2020. godine, pa do isplate; za mjesec april 2020.
godine iznos od 1.963,56 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.05.2020. godine,
pa do isplate; za mjesec maj 2020. godine iznos od 2.060,18 KM sa zakonskom
kamatom počev od 01.06.2020. godine, pa do isplate; za mjesec juni 2020. godine
iznos od 2.166,67 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.07.2020. godine, pa do
isplate; za mjesec juli 2020. godine iznos od 2.265,15 KM sa zakonskom kamatom
počev od 01.08.2020. godine, pa do isplate; za mjesec avgust 2020. godine iznos
od 2.068,18 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.09.2020. godine, pa do isplate;
za mjesec septembar 2020. godine iznos od 2.166,67 KM sa zakonskom kamatom
počev od 01.10.2020. godine, pa do isplate; za mjesec oktobar 2020. godine
iznos od 2.166,67 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.11.2020. godine, pa do
isplate; za mjesec novembar 2020. godine
iznos od 2.055,87 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.12.2020. godine, pa do
isplate; za mjesec decembar 2020. godine iznos od 2.265,29 KM sa zakonskom
kamatom počev od 01.01.2021. godine, pa do isplate; za mjesec januar 2021.
godine iznos od 2.075,63 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.02.2021. godine,
pa do isplate; za mjesec februar 2021. godine iznos od 1.976,79 KM sa zakonskom
kamatom počev od 01.03.2021. godine, pa do isplate; za mjesec mart 2021. godine
iznos od 2.273,32 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.04.2021. godine, pa do
isplate; za mjesec april 2021. godine iznos od 2.174,47 KM sa zakonskom kamatom
počev od 01.05.2021. godine, pa do isplate; za mjesec maj 2021. godine iznos od
2.081,17 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.06.2021. godine, pa do isplate; za
mjesec juni 2021. godine iznos od 2.174,47 KM sa zakonskom kamatom počev od
01.07.2021. godine, pa do isplate; za mjesec juli 2021. godine iznos od
2.174,48 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.08.2021. godine, pa do isplate; za
mjesec avgust 2021. godine iznos od 2.174,47 KM sa zakonskom kamatom počev od
01.09.2021. godine, pa do isplate; za mjesec septembar 2021. godine iznos od
2.100,34 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.10.2021. godine, pa do isplate; za
mjesec oktobar 2021. godine iznos od 2.075,63 KM sa zakonskom kamatom počev od
01.11.2021. godine, pa do isplate; za mjesec novembar 2021. godine iznos od
2.174,48 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.12.2021. godine, pa do isplate; za
mjesec decembar 2021. godine iznos od 2.230,93 KM sa zakonskom kamatom počev od
01.01.2022. godine, pa do isplate; za mjesec januar 2022. godine iznos od
2.306,69 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.02.2022. godine, pa do isplate; za
mjesec februar 2022. godine iznos od 1.891,00 KM sa zakonskom kamatom počev od
01.03.2022. godine, pa do isplate; za mjesec mart 2022. godine iznos od
1.917,12 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.04.2022. godine, pa do
isplate; za mjesec april 2022. godine
iznos od 1.863,80 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.05.2022. godine, pa do
isplate; za mjesec maj 2022. godine iznos od 1.903,48 KM sa zakonskom kamatom
počev od 01.06.2022. godine, pa do isplate i za mjesec juni 2022. godine iznos
od 2.121,52 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.07.2022. godine, pa do
isplate,. Obavezana je tužena da za tužitelja uplati obavezne doprinose za
penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 01.12.2019. godine do
30.06.2022. godine, u iznosu od 24.148,88 KM, kao i da mu nadoknadi troškove
postupka u iznosu od 5.356,19 KM, a sve u roku od 15 dana.
Protiv navedene presude
žalbu je putem punomoćnika blagovremeno izjavila tužena zbog povrede odredaba
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i
pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostepeni sud žalbu
usvoji i preinači prvostepenu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni
zahtjev tužitelja i obaveže ga da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka
ili da prvostepenu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak
prvostepenom sudu.
U žalbi navodi da je sud
počinio povredu odredaba iz člana 191. stav 4. Zakona o parničnom postupku jer nije pravilno ocjenio dokaze, pri čemu je
obrazloženje suprotno izreci presude. Ističe da sud nije mogao naložiti tuženoj
da tužitelja vrati na radno mjesto koje više ne postoji u Sistematizaciji, pri
čemu nikada nije osporena odluka o izmjeni i dopuni Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji
P.R. d.d. G, od 21.11.2019. godine, kojom je ukinut Sektor za standardizaciju,
osiguranje kontrolu kvaliteta i zaštitu na radu. Smatra da je sud počinio
povredu postupka, odnosno da je morao odbaciti tužbu u smislu odredaba iz člana
301., 302. i 60. Zakona o parničnom postupku jer smatra da je tužba nedopuštena
jer se tužitelj prethodno nije obratio poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu
prava, obzirom da je isti podnesen od strane punomoćnika koji nije imao punomoć
za zastupanje. Ističe da se bitna povreda postupka ogleda i u činjenici da
tužbeni zahtjev nije dovoljno opredijeljen obzirom da je sud dosudio zakonsku
zateznu kamatu za svaki pojedinačni mjesečni iznos razlike plaće počevši od
dana dospijeća pa do dana isplate, zbog čega smatra da tužena ne može znati o
kojem iznosu se radi. Stiče da je tužitelj nakon zaključenja glavne rasprave
podnio zahtjev za penzionisanje zbog čega ne može tražiti da se vrati na posao
kako je to naložio sud. Ističe da je u konkretnom slučaju sporno da li je
sindikalna organizacija dala na vrijeme svoje mišljenje ili je to učinjeno dan
nakon toga, te da je sud pogrešno cijenio dokaze koje je dostavila tužena.
Ističe da kod tužene ne postoji Vijeće zaposlenika ali da je tužena, dana
21.11.2019. godine, sindikalnoj organizaciji dostavila zahtjev u vezi sa
donošenjem odluke o izmjeni i dopuni Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i
sistematizaciji radnih mjesta, kao i da je tražila mišljenje u vezi sa otkazom
ugovora o radu tužitelju uz ponudu novog ugovora o radu za radno mjesto
tehnolog konstruktor u sektoru za proizvodnju i razvoj. Ističe da je sindikalna
organizacija dala svoju saglasnost dana 01.12.2019. godine, dok je tužena dana
02.12.2019. godine otkazala ugovor o radu tužitelju sa ponudom izmijenjenog
ugovora o radu, a ne 01.12.2019. godine, kako to sud pogrešno tvrdi. Ističe da
ne postoji ništavost ugovora jer je isti zaključen dana 02.12.2019. godine, a
na njega se izjasnio sindikat tužene i prije roka u kojem je to mogao učiniti.
Tužitelj nije dostavio
odgovor na žalbu.
Nakon što je ispitao
prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj
dužnosti na primjenu materijalnog prava i povredu odredaba parničnog postupka,
shodno odredbi člana 221. Zakona o parničnom postupku (Službene novine
Federacije BiH, broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), drugostepeni sud je
zaključio sljedeće:
Žalba tužene je osnovana.
Predmet spora je zahtjev
tužitelja da se poništi kao nezakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju
sa ponudom izmijenjenog Ugovora o radu broj: .... od 02.12.2019. godine,
donesena od strane tužene, da se naloži tuženoj da uspostavi radnopravni status
tužitelju na poslovima rukovodioca sektora za standardizaciju, osiguranje
kvaliteta i zaštitu na radu, da se
poništi kao nezakonit Ugovor o
radu, broj: ... od 01.12.2019. godine, kojim je tužitelj raspoređen na radno
mjesto Tehnolog konstruktor, te je obavezana tužena da tužitelju isplati na ime
naknade plaća sa naknadom za minuli rad razlike plaća za period od 01.12.2019.
godine do 01.07.2022. godine, pa do isplate, te da se obaveže tužena da
tužitelja uplati obavezne doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za
navedeni period, uz obavezu nadoknade troškova postupka.
Iz činjeničnog stanja utvrđenog u prvostepenoj
presudi proizlazi da je tužitelj bio zaposlenik tužene po ugovoru o radu na
neodređeno vrijeme na radnom mjestu rukovodilac sektora za standardizaciju,
osiguranje kvaliteta i zaštitu na radu, te da mu je tužena, dana 02.12.2019.
godine, otkazala ugovor o radu iz organizacionih razloga, uz ponudu novog
ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto tehnolog konstruktor, a
koji odgovara stručnoj spremi tužitelja i koje je tužitelj prihvatio. Nesporno
je da je tužena prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju donijela odluku o
izmjeni i dopuni sistematizacije radnih mjesta dana 21.11.2019. godine, a uz
prethodnu saglasnost sindikalne organizacije, pri čemu je Sektor u kojem se
nalazilo radno mjesto tužitelja u potpunosti ugašen, a radna mjesta iz istog
pripojena drugom sektoru. Nesporno je da je tužena tužitelju ponudila jedino
radno mjesto koje je odgovaralo njegovoj stručnoj spremi a koje je bilo
upražnjeno i niže rangirano od njegovog ranijeg radnog mjesta, odnosno da nije
bilo upražnjenih rukovodnih radnih mjesta. Nesporno je da je ugovor o radu
kojim se tužitelj raspoređuje na radno mjesto tehnolog konstruktor protokolisan
pod brojem: ..., dana 01.12.2019. godine, te da se isti primjenjuje od
navedenog datuma. Nesporno je da je tužitelj, putem svog punomoćnika, podnio
zahtjev za zaštitu prava tuženoj dana 31.12.2019. godine, na koji tužena nije
odgovorila, pri čemu je sud utvrdio da je punomoć za zastupanje izdata dana
31.03.2020. godine. Sud je našao nespornim da je sindikalna organizacija tužene
dala saglasnost za otkaz ugovora o radu uz ponudu novog ugovora o radu
tužitelju, aktom broj: ...., od 02.12.2019. godine. Sud je na osnovu nalaza i
mišljenja vještaka ekonomske struke utvrdio da razlika plaća između ranijeg i
novog radnog mjesta za tužitelja za utuženi period iznosi 65.433,29 KM, uz
porez na dohodak u iznosu od 7.014,07 KM, i doprinose za PIO u iznosu od
24.148,88 KM.
Sud je svoju odluku zasnovao na odredbama iz
člana 106. i 118. Zakona o radu, odnosno odredbama iz člana 21., 22., 23., 24.,
25. i 31. Zakona o vijeću zaposlenika, pri čemu je zaključio da sindikalna
podružnica nije imala dovoljno vremena za konsultacije prije donošenja odluke
koja je od uticaja na odluku poslodavca. Sud je našao da je saglasnost za otkaz
ugovora o radu sindikata data naknadno, odnosno dana 02.12.2019. godine, dok je
ugovor o radu zaključen dana 01.12.2019. godine, odnosno da je dejstvo
saglasnosti primijenjeno retroaktivno. Sud je našao da je ništav ugovor o radu,
zbog čega su ništave i sve radnje koje je proizveo navedeni ugovor, zbog čega
je obavezao tuženu da tužitelju isplati razlike plaća i uplati doprinose za PIO
u skladu sa postavljenim tužbenim zahtjevom, a na osnovu odredaba iz člana 4. i 6. Zakona o doprinosima. Sud je
o zakonskim zateznim kamatama odlučio na osnovu odredaba iz člana 277. ZOO, dok
je odluku o troškovima postupka donio na osnovu odredaba iz člana 383. i 386.
Zakona o parničnom postupku.
Žalbeni razlozi povrede odredaba parničnog
postupka nisu ostvareni, obzirom da prema stanju u spisu ni u postupku kod
prvostepenog suda koji je prethodio donošenju pobijane presude, kao ni u samoj
presudi nije bilo i nema nedostataka iz člana 209. stav 2. tačka 2), 3), 8),
9), 12) i 13) Zakona o parničnom postupku, a na koje nedostatke drugostepeni
sud saglasno odredbi iz člana 221. Zakona o parničnom postupku, pazi po
službenoj dužnosti, znači da žalbeni razlog povrede odredaba parničnog postupka
nije ostvaren.
Osnovano se žalbom tužitelja ukazuje da je sud
pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno pogrešno cijenio dokaze koji su
bili odlučni za donošenje odluke. Na osnovu provedenih dokaza na sjednici
vijeća drugostepeni sud je činjenično stanje utvrdio drugačije od onoga kako je
to ocijenio prvostepeni sud. Naime, iz provedenih dokaza proizilazi da je
tužena donijela odluku o izmjeni i dopuni sistematizacije radnih mjesta dana
21.11.2019. godine, na koju je data saglasnost sindikalne organizacije, pri
čemu je došlo do ukidanja sektora kojim je rukovodio tužitelj. Kako odluka o izmjeni
i dopuni sistematizacije nije osporena, to je prvostepeni sud pogrešno utvrdio
da tužitelj ima pravo vraćanja na radno mjesto koje je obavljao, obzirom da je
isto ukinuto. Stoga je tužitelj u slučaju nezakonitosti otkaza ugovora o radu
mogao isključivo tražiti raspoređivanje na drugo radno mjesto koje odgovara
njegovoj stručnoj spremi.
Ključno pitanje koje se postavlja prilikom
odlučivanja o zakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu sa ponudom novog
ugovora o radu na neodređeno vrijeme jeste da li je tužena postupila u skladu
sa zakonom i da li je prije otkaza ugovora o radu tužitelju konsultovala vijeće
zaposlenika ili sindikalnu organizaciju. Iz provedenih dokaza proizlazi da kod
tužene nije organizovano vijeće zaposlenika ali da postoji sindikalna
organizacija koja obavlja ulogu vijeća zaposlenika u skladu sa odredbama iz
člana 199. stav 2. Zakona o radu. Nesporno je da je tužena uputila pismeni akt
sindikalnoj organizaciji dana 29.11.2019. godine u kojem se traži saglasnost
sindikata za otkaz ugovora o radu sa ponudom novog ugovora o radu tužitelju
zbog organizacionih razloga, kao i da je sindikalna organizacija dostavila
pismenu saglasnost dana 02.12.2019. godine. Kako je tužena donijela odluku o
otkazu ugovora o radu dana 02.12.2019. godine, pri čemu je tužitelju ponudila
zaključivanje novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto
tehnolog konstruktor, to je jasno da je odluka o otkazu ugovora o radu donesena
uz poštivanje zakonom propisane procedure. Naime, tužena je prije donošenja
odluke o otkazu ugovora o radu donijela odluku o izmjeni i dopuni
sistematizacije iz čega proizlazi da je tužitelju uručen otkaz ugovora o radu
iz organizacionih razloga, odnosno u skladu sa odredbama iz člana 96. stav 1.
tačka a) Zakona o radu. Pored ovoga, tužena je dobila saglasnost sindikalne
organizacije za otkaz ugovora o radu uz ponudu novog ugovora o radu u skladu sa
odredbama iz člana 21. i 23. Zakona o vijeću zaposlenika, odnosno člana 107.
Zakona o radu. Kako je tužena tužitelju ponudila novo radno mjesto u skladu sa
njegovom stručnom spremom, ispoštovala je odredbe iz člana 96. stav 2. Zakona o
radu, odnosno prije otkaza ugovora o radu riješila pitanje tužitelja
zapošljavanjem na drugom radnom mjestu koje odgovara njegovim kvalifikacijama.
Odredbama iz člana 103. Zakona
o obligacionim odnosima propisano je da je ništav onaj ugovor koji je protivan
Ustavu, prinudnim propisima, te moralu društva, pod uslovom ako cilj
povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u
određenim slučajevima ne propisuje što drugo. Odredbama iz člana 105. ZOO
propisano je da ništavost
neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati
bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uslov ugovora ni odlučujuća pobuda
zbog koje je ugovor zaključen. Odredbama iz člana 24. Zakona o radu propisano
je da se ugovor o radu zaključuje u pismenoj formi i da sadrži podatke o:
nazivu i sjedištu poslodavca; imenu i prezimenu, prebivalištu odnosno boravištu
radnika; trajanju ugovora o radu; danu otpočinjanja rada; mjestu rada; radnom
mjestu na koje se radnik zapošljava i kratak opis poslova; dužini i rasporedu
radnog vremena; plaći, dodacima na
plaću, te periodima isplate; naknadi plaće; trajanju godišnjeg odmora; otkaznom roku i druge podatke u vezi sa
uvjetima rada utvrđenim kolektivnim ugovorom.
Sud je našao da je ugovor o radu koji je
zaključila tužena sa tužiteljem za radno mjesto tehnolog konstruktor, a koji je
datiran na dan 01.12.2019. godine, ništav isključivo zbog činjenice da je isti
datiran, odnosno zaključen, na dan koji prethodi danu kada je sindikalna
organizacija dala saglasnost za raskid ugovora koji je tužitelj imao prije
zaključenja ovog ugovora. Obzirom da je Ugovor o radu broj: ... zaključen u
pismenoj formi dana 01.12.2019. godine, te da sadrži sve elemente koji su
zakonom propisani, to isti nije nezakonit, niti je ništavan. Naime, činjenica
je da je ugovor o radu datiran na dan prije nego je tužitelju uručena odluka o
otkazu ugovora o radu, koja je datirana na isti dan kada je tužena dobila
saglasnost sindikalne organizacije za otkaz ugovora o radu tužitelju. Kako je
otkazom ugovora o radu prestao da važi ugovor o radu koji je tužitelj zaključio
sa tuženom za mjesto šefa odsjeka, to je jasno da ugovor o radu koji je zaključen
za radno mjesto tehnolog konstruktor nije mogao stupiti na snagu prije
prestanka važenja ranijeg ugovora o radu, bez saglasnosti stranaka potpisnica
ugovora. Ipak, navedena činjenica ne može uticati na ništavost ugovora o radu,
obzirom da isti nije protivan prinudnim propisima, niti moralu, zbog čega bi on
mogao biti ništav samo u dijelu kojim se utvrđuje početak njegove primjene,
odnosno isti bi mogao opstati bez navedene odredbe jer se dovođenjem u vezu sa
odlukom o otkazu ugovora o radu može odrediti početak važenja novog ugovora o
radu.
Stoga je prvostepeni sud pogrešno utvrdio
činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio
odredbe materijalnog prava kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je
utvrdio da je odluka o otkazu ugovora o radu sa ponudom novog ugovora o radu
nezakonita i kada je istu poništio, odnosno kada je naložio tuženoj da
tužitelja vrati na poslove koji više ne postoje po sistematizaciji radnih
mjesta, kao i kada je utvrdio da je ništav ugovor o radu koji je zaključen za
radno mjesto tehnolog konstruktor. Kako otkaz ugovora o radu i ugovor o radu
koji je zaključila tužena sa tužiteljem nisu nezakoniti, to je neosnovan i
zahtjev za isplatu razlike plaće i doprinosa za PIO, a u skladu sa odredbama iz
člana 106. Zakona o radu, zbog čega je odluku prvostepenog suda valjalo
preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.
Kako je tužena u
cijelosti uspjela sa žalbom to je valjalo preinačiti i odluku o troškovima
postupka. Odluka o troškovima postupka donesena je na osnovu člana 386. stav
2., 387. i 397. stav 2. Zakona o parničnom postupku, član 1. Zakona o izmjenama
i dopunama Zakona o advokaturi F BiH (Službene novine Federacije BiH, broj:
18/05) i člana 12., 13., 26., 27., 29. i 31. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad advokata (Službene novine Federacije BiH, broj: 22/04). Prilikom odlučivanja o troškovima
postupka, ovaj sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni za
vođenje parnice, kao i uspjeh stranaka u postupku, a u skladu sa članom 386.
stav 2. Zakona o parničnom
postupku.
Tuženoj pripadaju
troškovi prvostepenog postupka u iznosu od 360,00 KM na ime sastava odgovora na
tužbu po punomoćnici, 360,00 KM na ime zastupanja po punomoćnici na pripremnom
ročištu održanom dana 14.04.2021. godine, odnosno na nastavku pripremnog
ročišta u iznosu od 720,00 KM, održanom dana 22.09.2022. godine, kao i troškovi
zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 02.11.2022. godine, u
iznosu od 1.050,00 KM. Pored ovoga, tuženoj pripadaju i troškovi sastava žalbe
u iznosu od 1.180,00 KM, što predstavlja prosječnu objavljenu plaću u mjesecu
decembru 2022. godine u Federaciji BiH. Ukupni troškovi postupka koji pripadaju
tuženoj iznose 3.670,00 KM, uz uvećanje za PDV od 17% u iznosu 623,90 KM, što
ukupno iznosi 4.293,90 KM.
Sud tuženoj nije priznao
troškove zastupanja na pripremnom ročištu od 21.01.2021. godine, obzirom da je
isto odloženo na prijedlog tužene, koji se odnosio na zahtjev za izuzeće
postupajućeg sudije koji nije usvojen, odnosno koje je odgođeno zbog krivice
tužene. Sud nije priznao ni troškove sastava prijedloga za povrat u pređašnje
stanje i održavanja ročišta za povrat u pređašnje stanje obzirom da su ti
troškovi izazvani krivicom tužene. Pored ovoga, sud nije uvažio kao opravdane
troškove nastale u postupku a koji se odnose na naknadu za odsustvo advokatice
iz kancelarije, troškova prevoza od kancelarije punomoćnice tužene do sjedišta
suda, odnosno dnevnice koje potražuje za provedeno vrijeme na putovanju. Navedeni
troškovi se ne mogu smatrati troškovima neophodnim radi vođenja parnice iz
razloga što je u konkretnom slučaju očito da su svi ti troškovi nastali uslijed
činjenice da je tužena kao svoju punomoćnicu angažovala advokaticu čije
sjedište nije na području postupajućeg prvostepenog suda, a imajući u vidu
vrstu, složenost i visinu predmetnog spora, angažovanje advokata čije je
sjedište izvan sjedišta suda ne može se u konkretnom slučaju smatrati
neophodnim za vođenje parnice, pa se tako ni troškovi nastali uslijed toga ne
mogu smatrati troškovima potrebnim radi vođenja parnice. Navedeni stav je
izražen i u Odluci Ustavnog suda BiH broj Ap-1398/14 od 11.01.2017. godine i
Ap-2648/21 od 27.10.2022. godine, a što je i u skladu sa Panelom za
ujednačavanje sudske prakse iz građanske oblasti, na kojem su sudjelovali
predstavnici Suda Bosne i Hercegovine, Vrhovnog suda Federacije BiH, Vrhovnog
suda Republike Srpske i Apelacionog suda Distrikta Brčko BiH, održanom dana
30.01.2014.godine.
Naime, tužena nije
dokazala da postoje bilo kakvi subjektivni ili objektivni razlozi zbog kojih
nije mogla angažovati kao punomoćnika advokata koji ima sjedište na području
prvostepenog suda, zbog čega suprotna strana nije dužna da snosi troškove koji
su izazvani isključivo voljom tužene da za punomoćnika bira advokata koji ima
sjedište van sjedišta suda, zbog čega je dužna sama da snosi navedene troškove
postupka. Pored ovoga, tužena nije dokazala da je punomoćnica provela više od 8
sati van sjedišta svoje kancelarije prilikom provođenja bilo koje radnje za
koju su joj dosuđeni troškovi postupka, zbog čega je i zahtjev za isplatu
dnevnica za navedene dane potpuno neosnovan.
Zbog
naprijed navedenog, ovaj sud je primjenom odredbi iz člana 229. tačka 2. i 4.
Zakona o parničnom postupku (Službene novine F BiH, broj: 53/03, 73/05, 19/06 i
98/15) žalbu tužene uvažio, prvostepenu presudu preinačio i odbio tužbeni
zahtjev tužitelja u cijelosti.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Đajić
Tanja